i jescete hljeb
u znoju lica svog
jer kako bi inace mogli
za tren zaboraviti andjela
sa plamenim macem
kako bi mogli
bar na tren odmoriti od ceznje
za povratkom na izvor svake ceznje
tamo gdje se strast i nevinost bezimeni
napajaju iz istih krcaga
i vino koje ne opija otice slobodno
na sve cetiri strane
sunce koje ne pali
i jezik koji ne dijeli treba zaboraviti
na tren
i zato cete se poradjati u mukama
bezbroj malih stvari cudnih stvari ljupkih stvari
i bezbroj stvari sa ljupkim i cudnim maskama na licu
dolazice na vasa vrata
i prositi zrna pijeska
a vi cete dijeliti pustinju vase klepsidre
vjerujuci u dobrotu svog srca
smisljajuci uvijek nove razloge
za ono nad cim vam nije data nikakva moc
vase snove
obecanje koje vam nikada nije dato
tajnu koja kao i sve zemaljsko
raste pri svakom priblizavanju
zahvaljivacete na znoju lica svog
vise no na hljebu
i zahvaljivacete na mukama vise no na porodu
jer samo su one kadre zaslijepiti na tren
umrtviti u vama to sto nije
ni vase tijelo
ni vasa dusa
R.K.
Omnia Mea 