a mjesec je naravno srebrni dolar na dnu bunara želja
svrab izmedju prstiju peripatetični poriv
plima i oseka bolova slezene
ono sveto što u trenu sastavi spolja i unutra
oblikujući rasprskavajuće obećanje
neintegrisani hod dječaka
atavizam iz vremena ustremljenosti
bol zbog rastanka sa matematikom i jednom po jednom bojom
jednom po jednom zaigranošću
tišine posložene kao u aleksandrijskom herbarijumu
uvrijedjene
skup koncepcija o vremenu
i nijedan koncept vremena
panično skakutanje po ostacima sjećanja na riječi sad ovdje ovo
kao po oblucima u brzaku
bez težine dovoljne za potonuće
bez odjeće koja bi skrila smiješnost
bez smokvinog lista za nametnutu nevinost
dišem očima pišem kandzama sanjam stoljećima
R. K. 21. juni 2010
Omnia Mea 