s jeseni
s jeseni kada se opraštamo
s jeseni kada su sve kapije otvorene
prema poljima besmisla
gdje nestvarne gljive trunu
i tragovi točkova ispunjeni vodom su na putu
u ništa, jedan puž je na putu
jedan ranjeni leptir na putu
u ništa, koje je ogoljena ruža
ona najmanja i najružnija. i komarci malaričari, ti
glupi đavoli
slabašnih nogu, pijani u svjetlosti lampe s večeri
i sama lampa sto bolešljivo šumi
oko ništavnog mora svjetlosti, polarno more misli
na dugim talasima
potmulo šuštanje pjene
nizova podjeljenih nizovima
iz ništa kroz ništa do ništa
teza antiteza sinteza, metafizicka jeza Teza
(poput zvuka šivaće mašine)
i paukovi pletu u tihoj noći svoju mrežu
i zrikavci turpijaju
Besmisleno.
Nestvarno. Besmisleno
Prevod 
R.K.
Omnia Mea 