bijesno laje mjesec i propinje se
dok mu zvjezdani lanac ranjava vrat
prepoznaje u meni razbojnika
sto je poharao svu mjesecinu
pa je prodaje budzasto samoizgnanim
na jugozapadu sjeveroistocnog pola
onim sto pusu u ruke kad god ih vide
u rudnicima cija se svrha tek ima dokazati
bacam mu kost
svoju melankoliju
nikad me nije iznevjerila
njegova zluradost
R.K.
Omnia Mea 