Kao sto znas i ja sam bas kao i ti vec volio. Barem jednom u potpunosti i bio voljen. Oni koji su bili voljeni, cijelog zivota nose glavu u torbi. Nisu ti potrebni ni superioran neprijatelj ni krtica ni izdajnik ni los dan ni urokljive oci – dovoljno je da te neko nekad volio. Oni koji se vole zagrizu jedno u drugo kao pitbulovi i njihovo razdvajanje neminovno znaci krv do koljena, invalidiziranje, prizivanje strasnog suda i nerijetko dozivotnu zajednicku “brigu o djeci” – osvetu na rate. Onaj koji je bio voljen nikad, ali nikad ne moze biti siguran da se jednom najvazniji pitbul na svijetu nece pojaviti niotkuda, ispljunuti dobro sazvakani i mnogo puta prezivani komad tijela i zalajati: Picka ti materina jesi li mislio da ces se provuci tek tako nakon sto si mi upropastio zivot! To je jednostavno ukalkulisani rizik – svi naseg soja znaju da je BHI – Broken Hearts Inteligence najjaca organizacija te da nikad ne mozes znati da li imas posla sa nekom tajnom agencijom ili sa najtajnijom od svih. LJubavi! Sreco! Duso! – kada se ove rijeci pocnu izgovarati sa bijesom znaci da je kontaminacija presla granicu kontrolisanog i zdravog u bilo kom od poznatih smislova. Duso ti si Djavo! Imam neodoljivu potrebu da te ubijem, cuvaj me se! Poslije takvih rijeci se vise nikad ne mozes naspavati. Ne zbog trivijalnog straha za svoj zivot – jos uvijek vjerujes kako bi i umrijeti od njene ruke bilo divno, cisto i pravedno, strah dolazi od saznanja da si na domak tople istrazivacke stanice na sjevernom polu ostao bez provijanta i pomoci , da ti nema ni naprijed ni natrag – da ces ostati na tom mjestu smrznut do kraja vremena, polarnom vjetru za dokolicu. Tvoje rijeci se dezintegriraju i postaju beznacajni komicni pisak cim ih izgovoris – ona je pribavila taj sofisticirani hajtek stit protiv tvoje elokvencije i ni za sta ga ne bi odlozila. Ne samo tvoje rijeci nego i cijeli ti se dematerijaliziras pod utjecajem njene analize, njenog trijumfalnog, kontinuiranim placem uokvirenog iscitavanja tvog skarednog koda – osvrces se oko sebe i zapazas da si samo mrska prasina na polici kupljenoj na otplatu – da fotelja dobijena na poklon od zaove i naceti cilim na podu imaju vise digniteta od tebe – nista ne moze biti toliko nista kao covjek.
Cijelim krajem jos odjekuje lepet tvojih andjeoskih krila! Kako si se uspio tako brzo i tako temeljitito transformisati u krmka nikad mi nece biti jasno. To su rijeci koje su docekale Leona, kao pozadina zombi-modrom Aninom tijelu koje je visilo na sred sobe na omci improvizovanoj od vjencanice, jos uvijek lijepo i privlacno na neki uzasan nacin – kako mi je jednom rekao glasom boje sedam dana viskija. Poruka je bila napisana lakom za nokte – s obzirom na velicinu slova i pedantnost izvedbe – bili su potrebni sati i sati sabranog rada na tom velaskezovskom pothvatu. Ljepse oruzje bilo bi tesko pronaci. Nakon sto su – po njegovim rijecima – bili u bezazlenoj razmirici nekoliko dana – bio se uputio k njoj s namjerom da je zaprosi i na koljenima je zamoli da mu rodi djecu. Sampanjac je ostavio pred vratima da ne bi djelovao previse samouvjereno. Ne pokusavam ti zorno predociti stvari kao sto bi neki romanopisac pozelio – neces od mene cuti bilo je toliko i toliko kada se zaputio tom i tom avenijom prema njoj, imao takve i takve misli a na to i to nije mislio – na koga ga je podsjetila floristkinja i kako mu je srce lupalo dok se uspinjao na taj i taj sprat. S tobom zelim govoriti onako kako govori stari par – prepecenim sentencamakojima dekoriraju i akcentiraju svoju tesko osvojenu tisinu. Kada bi neko imao instrumenat za detekciju osjecanja samih rijeci siguran sam da bi otkrio njihovu ustreptalost zbog privilegije stanovanja u takvom multiverzumu. Bas kao i ja i ti si vec voljela, bar jednom u potpunosti i bila voljena. Ovo nije roman, ako prezivim do sutra, nastavicu…
R.K.
Omnia Mea 