od vrbova granja i žalosti
pleli smo pletenice i poklanjali ih
procesiji talasa
koje su ovi pretvarali u gudala
i postajali violine
kunem se
nemoguće je izmjeriti dubinu Vrbasa,
neizmjeran je u sirinu
i visinu, jer gorostasni su talasi
njegovih akorda vec tada zapljuskivali
ono sto zovemo nasim danas.
R.K.
Omnia Mea 