motam posljednju cigaretu
apsolutno posljednju ovoga trena
biram apsolutno zadnju misao u ovom trenutku
onu sto dolazi sa periferije mozga
sa potiljka jednom ljubljenog metodom
voljecu te uvijek
u ovom trenutku
posljednja cigareta
u ovom sazivu parlamenta
u ovom pakovanju duhana u ovoj ljubavi
u ovoj budzetskoj propoziciji
u ovoj fazi suicidalnih tendencija
u ovom tako brizno zapostavljanom
zamalo zivotu
u ovoj postvarijanti postmisticizma
koji bi posto poto da poveze krhotine
i cjelinu na neki postvolseban nacin
kao da kraj nije kraj nije kraj
nije kraj nije kraj
kao da kraj nije kraj
proslo je 35 godina
i plus minus vrag bi ga znao koliko vjecnosti
od kako sam poceo osjecati taj perverzni poriv
da ne precutim ono sto osjecamimislim
na neki zaobilazni nacin
u vjeri da cinim nesto po prvi put
moonlandning u pocket izdanju
jos sam tu
uvijek novo lice smrti
bile su prve rijeci kojim sam stidljivo
na krajnje bezobrazan nacin
pokusao zavesti njeno kurvinsko
djevicanstvo hartije bijelost
i nema dalje
ovo je kraj pjesme
ovog trena ove epohe
ove trenutacnevjecnosti
35 godina se nisam pomakao
iz djecacke sobe
s pogledom u sebe
R.K.
Omnia Mea 