Izašao sam do zajedničkog vrta na samo deset minuta. Sreo sam ženu koja je skoro iznajmila sanduk za uzgajanje. Otvorena i dobroćudna osoba, za pet minuta smo razmijenili informacija koliko s nekim drugim ne možeš ni za godinu. Razgovor ili još bolje reći masivni transfer odrađen je na botaničko-vrtlarskom jeziku koji je neka vrsta kodnog jezika i kojim se, kao i svakim drugim kodom može reći i izraziti ama baš sve što se reći i izraziti da. Kada sam joj rekao da uzgajam Inula Helenium i ispričao joj legendu povezanu s tom biljkom koju englezi zovu Elfwort a poznata je i pod imenom Elecampane (u kući mojih rahmetli nena zvala se Velika Trava) te zašto je uzgajam upitala me da li se bavim i vidarstvom (pitala me na švedskom da li pravim i “mediciner” – lijekove?). Rekao sam da se ne usuđujem liječiti druge ali da sve što radim u vrtu ima veze sa samoliječenjem. Pisanje ovih par rečenica je zahtjevalo izvjesnu količinu vremena – u istom vremenskom intervalu između nas se prelilo toliko podataka i drugih “prenosa” da bi mi trebalo više stranica da sve to zapišem. Stigosmo i do maslačka i zašto ga ne odstranjujem iz mog sanduka. On je dijagnostičar i vidar. Između ostalog, maslačak u svojoj potrebi da se domogne hranljivih sastojaka duboko ispod mog sanduka, burgija i moju zemlju lufta, dekomprimira, zemlju koja se slegla, spresala, nabila tokom zime, on otvara i omogućuje zemlji, tako što omogućuje vazduhu da uđe sa svojim nutrinijentima, da
se anzipuje, rasklopi, aktivira i demonstrira iznova svoje kvalitete. cijeli razgovor zaista nije trajao više od pet minuta i ja sam se kući vratio unutar zadatog okvira od deset minuta. Sprva zabrinut erupcijom, pomišljajući na hipomaniju, došao sam pred zgradu i sreo komšiju koji jednostavno ne zna reći doviđenja, uvijek se moram dovijati kako da prekinem, nalazim neke izgovore da ga ostavim na šta on uvijek reaguje sa negodovanjem. E taj lik je meni danas, nakon izvjesnog vremena u mojoj anzipovanoj mašini rekao da ima zakazano pranje veša, čak se i maličak cinično nasmiješio govoreći doviđenja. Blagi bože, kakvo olakšanje, neka je i manija, samo mi pošalji četu anđeoskih dandeliona da me anzipuju, dekomprimiraju, od čovjeka-herbarijuma niko nema fajde.
rk
Omnia Mea 